preskoči na sadržaj

Osnovna škola Šime Budinića Zadar

 

Likovno-literarni kutak

 

Malo prostora odvojili smo za likovne i literarne radove naših učenika. Ako mislite da lijepo pišete, crtate podijelite s nama Vaše radove. Uredništo školskog lista rado će urediti i objavljiviti Vaše uratke. Zato ih žurno šaljite na adresu: cehuljica.zd@gmail.com


Zadarska riva

Zadar je jedan poseban grad čijih su čari svjesni svi, od njegovih turista, pa sve do nas njegovih mještana. Svi, pa naravno i ja uživaju sjediti na Rivi, poviše Orgulja i meditirati uz zvuke kojim “svima more”. Osjećam neku posebnu snagu snagu i mir na moru, toga osjećaja nema nigdje drugdje na Zemlji. Uvala mi je najdraža u suton. Često znam sjesti na mol i uživati u igri kristalno bistrog mora I Sunca, te neba koje se iznad polako gasi u plaventilu. Osjećam ugodan miris morske soli pomiješane s mirisom borova čije iglice zaigrano lepršalju po laganome vjetriću. Sva se priroda umirila kao u nekom iščekivanju. Ribice se spremaju na počinak. Čak su i čvrci prekinuli svoju pjesmu. Vidim tek pokoju brodicu kako se odmara na gotovo potpunoj bonaci i dva-tri vala koje more kao majka prigrli, nosi u naručju i sakrije ga u dubinu. More mi se doimalo poput biserne ogrlice koju je netko potrgao, svjetlucalo se i iskrilo samo za mene. Prekrasan suton odvlači mi misli. Primjećujem da se grad budi. Svjetla se pale. More se više gotovo I ne čuje, kao da ga nema. Sve više tone u tišinu, jesino mi njegov miris daje do znanja da je tu. Gore spava zvjezdano blago dok more sklapa oči. Odlazim poprskana velikim slanim valom koje mi je more uputilo kao pozdrav.

                                                                                                                                                          Nikolina Buzić, 5.e


Suton

Dok Sunce izdiše
Zadnju svitlost
More dobiva
Zlatni sjaj.

                                                                                                                                                 Mikula Martinović, 5.e


Ribe

Udicu sam uzela
na rivu dotrčala
u more je bacila.

Na pučinu gledala
 ribice čekala.

Dugo sam čekala

pa se naljutila,
posivila
k'o oni sivi oblaci
što su se gurali
i kišu nosili.

Sva sam poludjela
udicu izvukla
i na pod je bacila,
kosu sam smočila
i ribe proklela.

Udicu nisam vidjela
pa sam se zaplela
i na pod pala
koljeno rasparala.

                                                                                                    Rahela Košta, 5.e


Proljetni valovi boja

Jutros je ponovo svijetlo ranog jutra razbilo tamne i nestabilne boje našeg grada. Sunce je prošaralo šume i razbudilo zvijeri. Uspjela sam osjetiti toplinu pastelne zrake svjetlosti koja je kriomice ušla u moju sobu. Proljeće je. Dan se rađa u sekundi, svakim treptajem je toplije i življe. Osjećam se zeleno. Svako stablo ponovno pjeva svoju baladu i svaka sjena je odmetnik. Dok svi spavaju proljeće održava svoj nastup. Oh, zar nije ono veličanstveno, baš posebno.

 

Ema Bradica, 7.f

 


Proljeće

Proljetni miris cvijeća i sunčeve zrake

navele su me da privedem kraju svoj san

i započnem novi dan.

 

Gledam kroz prozor vjetar

 kako češlja bujne krošnje moje trešnje

 i njene procvjetale cvjetove.

 

Grube ruke moje bake

kao naborane grane obraslih debla

prikupljaju pogrbljene visibabe

s osunčane livade.

 

                                                                                              Lana Vidov, 7f


Morski stanovnici

U morima miruju morski mudraci:
jastozi, zvijezde i prstaci.
Školjke, morske lepeze
lijepe su kao princeze.
Tu su još alge, meduze, rakovi pustinjaci,
koralji, ježinci, lignje i žarnjaci.
Hobotnice, puževi svih boja,
kitovi, kornjače i ribe čudnog kroja.
Pauci, konjići i krave,
divno morsko bilje i razne morske trave.

 

Silan je to narod kome nema kraja
po izboru ljepote, raskoši i sjaja.


                                                                                                                 Lana Delić, 5.e


More i ribar

Čamac se lagano ljuljuška
pokraj mirne pješčane plaže.

Ljetni povjetarac
igra se valovima
koji vragolasto lupkaju o brodić.

Stari umorni ribar
baci svoju mrežu u
 mirno more
obasjano stidljivim,
jutarnjim Suncem
i prekine tišinu.

                                                                                                                 Josip Vranjković, 5.e


Jezik proljeća

Mirišljavi vjetar miluje varljivu prirodu i raspuhuje njezine latice poput stranica knjige.

Pozlaćena pčela traži njezine riječi i dodiruje nas dodirom kristalne rose.

Muzika u zraku pjeva svoju pjesmu i čeka na red da ozeleni naborane grane.

Sjene se igraju lovice na sunčevu zraku.

One su njegovi odmetnici i traže njegov zvižduk, kao vodu…

Traže ga u svakoj travci,u svakom stadu lavande i ljube ga ljubičastim usnama.

Cvijeće sniva sne dok ga vjetar ljuljuška poput majčinog toplog naručja .

Sniva sne o prirodnom jeziku isprepletenom puzavicom i korijenjem poput čipke.

Leptiri šire krila i lete prema oblacima, dotaknuti dugu.

Duga grli oblake poput puzavice i privija ga u svoj tragični san.

Jeleni grle stada maslačaka i dodiruju slapove ametista.

Blijede latice badema poput mlijeka snivaju jezikom proljeća na tirkiznom jezeru koji tako žarko želimo ispričati iako je oko nas.


Likovni radovi

Andrea Žunić, 2.b

Andria Vlahov, 1.e

Andria Zelić, 2.b

Dorja Jović 1.e

 

Ema Florić, 1.e

 

Emma Hazdovac 4.e

 


TOVAR

TOVAR

Na masline pošli

dido i nana,

po mociri

nose sprte

i tovara vuču.

 Beštija stora

Sporo grije

Ne moru s njin više,

pa stanu prigovara

ča će s njin.

Ostavi ćemo tovara

ispod bora,

uzije prozne sprte

vrnu ćemo se po njega

ka završimo.

Ka se sunce kalalo,

dido i nana

vraćaju se po tovara.

Ali njega ni,

negdi se sakri!

 

Rahela Košta, 5.e


Pričala mi moja baka

Pričala mi moja baka

           

Bilo je to davno na otoku Brbinju. Ovladala je žega, zemlja je pucala, a nebo je bilo bez oblačka, samo plavetnilo. Čvrste sive stijene pod silnom vrućinom padale su u slano more, a u daljini se čuo tovar. Pod tapetom izmučenih iglica su se zelenile šume i borile se s teškom vrućinom.  

            Moja baka sjedila je na zidiću i čekala svoju mamu da je pokupi iz škole. Trebale su puno toga napraviti u polju i kući, a vremena je bilo malo. Razmišljala je o školi, skromnoj kamenoj zgradi koja se proteže travnatom čistinom. Ovo joj je zadnji put da ide u školu, ikada… Suze su joj navrle na mlado lice. Za to vrijeme približavala se mati umornim korakom. Ruke su joj bile izmučene i grube od teškog rada. Njezino izbrazdano lice je pokazivalo patnju. Oči su se gubile i plavile kao more.

            Došle su pred kuću koju je obavijao miris grožđa i drobljenog žita. Radile su ono što se mojoj baki najviše sviđalo, praviti sir. Njihove su koze stajale u staji kao da su lutke i strpljivo čekale. Mlijeko je bilo pokraj njih u ogromnoj drvenoj zdjeli. Sir je mirisao na stalku, no mojoj baki se nije jelo, samo je željela otići u svoju školu, igrati se lovice i slušati more koje je bučilo u daljini. No nije mogla, bila je bespomoćna. Morala je pomagati mami.

            Uskoro se spustila noć. Zvijezde su zaplesale nebom, a Mjesec je dominirao morem. Ta noć nije bila lagana i spokojna za nju: sjenke su plesale, igrale se, baš kao ona sa svojim prijateljima. Ponovno se osjećala sretnom i ispunjenom. Sreća je trajala kratko. Strmoglavila se poput sivih stijena pokraj njezine škole. Dan se pojavljivao na horizontu. San ju je polako  napuštao.

               Sada kad je ostarjela i osjeća se nemoćno zna nam govoriti  koliko smo sretni. Osmijeh joj zamre na napaćenom licu. Znao sam da je tužna. Gledanje u prošlost je uvijek rastuži. Zagrlio sam je i osjetio njezinu toplinu. Ponekad mi daje pouke poput labirinta. Njezino znanje je veliko i mudro iako nije išla u školu. Ponekad razmišljam o svijetu i koliko se promijenio. Baka me pogleda. Razumijem što mi pokušava reći. Cijeni ono što imaš jer te to ne mijenja,već čini boljim.

Jakov Magaš, 7f


Baka i računalo

Baka i računalo

Vratila sam se iz škole. Naravno, dočekao me uobičajeni prizor. Nema nikoga kući osim bake,a ona je naravno, ispred računala. Potpuno sam navikla na takvu svakodnevicu, makar se većini to čini strano i neuobičajeno.

    Baka mi je veselo domahnula sa svoje kraljevske pozicije iz kutka zatvorenog balkona, ispred računala. „Ema ajde si sama podgrij juhicu, ja sam tek sjela za kompjuter, da me ne dižeš, kad možeš i sama.“ To njeno „tek sam sjela za kompjuter“ znači da je ispred monitora otprilike već sat, sat i pol vremena.
Nakon što sam podgrijala juhu, čim sam sjela za stol da pojedem, čula sam vapaj očajne bake. „Ema, daj mi dođi prevedi ovo!“
-„Ne da mi se dizati, reci mi što piše.“

-„Č-e-r.“

-„Sjedalica bako, sjedalica."

-„Aha, da!“- radosno se nasmiješila.

Pojela sam, napisala zadaću i pročitala svoju dnevnu dozu stripova (sve skupa bi to bilo oko dva sata ili možda i više), a baka još sjedi za računalom.

Došla sam osobno pogledati što ima kod nje, na kojem je levelu. U tom je trenutku igrala neku igricu s kartama, a bit igre je pobijediti protivnike iz različitih krajeva svijeta i popeti se na vrh, naravno tu postoji još neki trik s bodovima, ali karte me nikad nisu pretjerano uzbuđivale. Isti mi je tren objasnila kako je prva među svojim prijateljima. Ispričala mi je također kako joj je na najdražoj igrici zaključan level i da joj treba pet prijatelja poslati- nešto- kako bi ga otključala. Bojim se da će kroz par tjedana postati veći profesionalac od mene u informatici.

    Ali eto ti čuda, računalo se ugasilo samo od sebe! U milisekundi je sva pozitivna energija pobjegla kroz prozor i sve je postalo preplavljeno očajem.

„Vidi čekaj, što, zašto se ovo ugasilo? Ema spasi me, Ema umirem! Što sad ne valja, jutros je sve bilo u redu?“
Tu sam nastupila ja, i iskoristila svoj ultra-teški potez- ponovno upalila čarobni monitor. I sve je opet bilo u redu, u savršenom redu.

 Nedugo nakon mog posebnog ninja pokreta, netko je pozvonio na vrata. To je bila susjeda iz stana do, također neka umiljata bakica. Sa svojim „pomalo“ kreštavim glasom je zabrinuto upitala: „Jel¨ i kod vas nestalo struje?“ čime je riješila strašni misterij. U istom trenutku se pojavila baka i spasila me od užasno dosadnog razgovora koji se trebao dogoditi.

    Morala sam izraziti svojoj baki duboku zahvalu jer me spasila. Na kraju ona mene uvijek spasi. A i ja nju.. bar što se tiče računala.

Ema Bradica, 7.f


Lirika gradu

Lirika gradu

Svakog jutra grad se budi kao lijepa djevojka u zagrljaju modroga mora.

        Njegove isprane,bijele ulice Poluotoka isprepletene su kao niti izvezene haljine. Na glavu mojega grada stoji kruna svetoga Donata. Rimski ostaci na izbljeljenim pločama Foruma,izgledaju kao fini vez na bijeloj košulji.Skute moga grada ukrašavaju stoljetne crkve i njihovi zvonici. Stršeći u visine, nalik su na stražare koji čuvaju njegovu vječnost. Svakoga jutra oni bude spavače, skitnice i ptice. Vraćaju grad u život, koji traje do kasno u noć. Kameni bedemi okružuju grad kao pregača koja svojim džepovima skriva povijesne priče. Tako se moj grad budi iz dana u dan, uvijek uz istu glazbu sa zvonika,šum mora, pjev ptica i ljudski žamor.A kad padne noć, moj će grad utonuti u san kao lijepa i uspavana djevojka s krunom na glavi. Usnut će u koljevki od modre pjene.Ona ga ljulja i uspavljuje dok mu nad glavom morsku sonatu sviraju Orgulje. Mračnu noć mu osvjetljava  svjetlost boja koje dopiru s Pozdrava Suncu.

        Laku noć ti želim, do ponovnog svitanja,moj lijepi, umorni grade.

Lerijan Marko Barešić, 5.e


Vremenska prognoza
Zato sto volim Zadar

OBAVIJEST ZA RODITELJE

Popis udžbenika za šk. god. 2017./2018.

Vremenik natjecanja

KORISNI LINKOVI

 

 

Zakoni i pravilnici

Zakone i pravilnike možete pronaći na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje

BONTON

"Skockajte web! 2012"

NAŠA WEB-STRANICA U FINALU NAJBOLJIH NA NATJECANJU  "SKOCKAJTE WEB 2012"

Kalendar
« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Vremenska prognoza

Prvi glas Budinića

Čitamo mi, u obitelji svi 2012./2013.

Stop nasilju među djecom!

ANKETA
Učite li njemački jezik?




 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 4. 4. 2010.

Ukupno: 845938
CMS za škole logo
Osnovna škola Šime Budinića Zadar / Put Šimunova 4, HR-23000 Zadar / os-sbudinica-zd.skole.hr / ured@os-sbudinica-zd.skole.hr
preskoči na navigaciju