Novigrad (Cittanova), mali gradić na zapadnoj obali Istre, postaje u travnju posebna luka u koju uplovljava više od 300 učenika i 40 hospitanata (učitelja) s istim ciljem, da u Novigradu, mjestu susreta darovitosti, mašte i zajedništva provedu nezaboravnih tjedan dana istražujući riječju, slikom, zvukom i pokretom. OŠ Rivarela pretvara se tada u studio (scenski, likovni, glazbeni…). Prostorima škole odjekuje smijeh te vlada pozitivno i kreativno ozračje. A zašto je to tako, najbolje će vam dočarati učiteljica Nina Dokoza i učenice 7. b razreda, Anja Bašić i Noela Prenaj, koje su provele nezaboravnih tjedan dana u Školi stvaralaštva „Novigradsko proljeće“. Riječ je o jedinstvenoj školi takve vrste u Republici Hrvatskoj namijenjene iznimno motiviranim i potencijalno darovitim učenicima osnovnih škola u jezično-umjetničkom području. U njoj učenici imaju priliku sudjelovanja u čak 21 radionici. Anja je ove godine sudjelovala u Radionici pjevanja koju je vodila Doris Kovačić, dok je Noeli u Literarnoj radionici voditeljica bila dramaturginja Nikolina Rafaj. Ja sam kao hospitantica imala zadovoljstvo sudjelovati u Scenskoj radionici koju je vodila još jedna mlada dramaturginja, Antonela Tošić. Ove godine Škola stvaralaštva slavi pola stoljeća svoga postojanja, a Novigradsko proljeće održava se 36. put za redom. Tema ovogodišnje smotre bila je Kad jesmo i kad nismo, a mi Zadranke, predstavnice OŠ Šime Budinića, eto JESMO, na našu sreću i zadovoljstvo, pozvane da budemo sudionice jedine škole u koju se bježi, a ne iz koje se bježi, kako je rekao jedan bivši polaznik. Ovogodišnjom smotrom htjelo se poručiti da nismo samo ono što pokazujemo svijetu, već i ono što skrivamo unutar sebe, u svojim mislima. Ponekad smo odlučni i jasni , a već sljedećeg trenutka kolebljivi i tihi zadržavajući sebe unutar zidova vlastitog bića. Novigrad, koljevka kreativnosti i stvaralaštva, prilika je učenicima da istraže sve verzije sebe. Upravo u tome leži najveća vrijednost ove škole koja omogućuje da budemo sve što poželimo. U ovoj luci snova ne uče se samo vještine, već i kako promatrati svijet oko sebe i interpretirati ga na sebi svojstven način, kroz umjetnost i kulturno-umjetničku scenu. Jedna je hospitantica rekla da svaki učitelj mora barem jednom doživjeti Novigradsko poreljeće jer oni koji su ga doživjeli znaju da je riječ o proljeću koje se pamti cijeli život. Tijekom tjedan dana u radionicama se radilo intenzivno u jutarnjoj i poslijepodnevnoj smjeni. Između toga i nakon toga sudjelovalo se su večernjim programima, radioničkim susretima i svečanim završnicama. Hospitanti su razmjenjivali iskustva i dojmove na fokus grupama te su u radionicama oblikovali različite aktivnosti učenja u području mentalnog zdravlja na temu Kad jesmo i kad nismo. Odabranim su medijem potom predstavili svoje aktivnosti. Čime rezultira suradnja među radionicama moglo se vidjeti u crkvi svetog Pelagija u kojoj je održana glazbeno-poetska večer za koju su program pripremili sudionici Radionice pjevanja, Literarne radionice, Radionice scenske glazbe, Skladateljske radionice te Radionice aranžiranja i glazbene produkcije uz tehničku podršku Televizijske radionice. Posebno emotivan trenutak večeri bio je onaj kada je dirigentsku palicu preuzela nekadašnja voditeljica Radionice pjevanja kojoj je i Doris bila učenica. Tom su prilikom svi zapjevali himnu Novigradskog proljeća na koju su mnogi zaplakali. Svečano zatvaranje Škole stvaralaštva „Novigradsko proljeće“ u CMIK-u ujedno je bilo završno predstavljanje svih radionica. Scenska radionica u kojoj sam sudjelovala u svoj je scenski nastup uključila i hospitantice koje su na pozornicu izašle u ulozi scenskih radnika. Našalile smo se na svoj račun zaključivši da smo „šljakeri“ u školi i „šljakeri“ na sceni. Kako smo u vremenu u kojem je AI sveprisutna, nije se dugo čekalo da nas tri hospitantice dobijemo duhovito naličje (djelo jedne od nas). A onda je došao i taj dan, dan rastanka i dan kada se trebalo vratiti u stvarnost. Još pokoji komentar, osvrt, red zagrljaja, red suza, razmjena brojeva…
I za kraj, kako nam je bilo?
Anja je rekla da je bilo zahtjevno, ali se isplatilo jer je iskustvo nezaboravno i neprocjenjivo. Radionica pjevanja u kojoj je sudjelovala bila je ispunjena dobrim vibracijama, odličnom ekipom koju je na okupu svojom zaraznom energijom držala voditeljica Doris Kovačić, za koju je Anja imala samo riječi hvale. Za Noelu je NP također bilo nezaboravno iskustvo kojem su doprinijeli polaznici radionica, studenti, hospitanti te voditeljica radionice koju je polazila. Ona je svojim savjetima, pomogla polaznicima da istraže granice između proze i drame te da pjesmom, pričom i dijalogom iskažu svoje misli i osjećaje. Noela će posebno pamtiti divnu poruku koju joj je mentorica uputila: ,, Draga Noelice, ti si jedna vesela duša koja nas je kad smo bili najumorniji i najtužniji budila i nasmijavala. Ti si nas kao pastir svoje ovčice spojila u stado koje će uvijek ostati povezano”.
A ja mogu samo potvrditi ono što sam čula, da je Novigradsko proljeće mjesto na kojem se rađaju ideje, stvaraju prijateljstva i ostvaruju snovi. I ne, nisam to samo čula, ja sam se u to i osobno uvjerila.
Autor: Nina Dokoza
