Kamišibaj je umjetnost pripovijedanja priča s pomoću ilustracija smještenih u malom drvenom okviru s vratašcima, butaju. Kamišibaj potjeće iz Japana, a naziv dolazi od riječi kami što znači papir i shibai, što znači kazalište, pa ga zato neki zovu i papirnatim kazalištem. Ovaj oblik pripovijedanja često primjenjujem u radu s učenicima pa ga i oni jako vole te i sami aktivno koriste. Svoje umijeće imali su priliku pokazati sudjelujući na pripovijednim susretima poput Male revije kamišibaj pripovijedanja i Pričograda te Državne smotre u pripovijedanju djece i mladih. Upravo je stoga mogućnosti sudjelovanja u natječaju bilo teško reći ne, unatoč vječnom nedostatku vremena.
Što je zapravo Višejezični kamišibaj?
Riječ je o natječaju koji organizira Udruga Kozlići, partner mreže Kamilala, s ciljem poticanja odgojno-obrzovnih djelatnika na razvoj projekata otvorenih prema jezičnoj raznolikosti kroz izradu višejezičnih kamišibaj priča. Natječaj podupire Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
Prije negoli smo se odlučili za ovo kamišibaj putovanje, potražili smo odgovore na neka pitanja (tema, pravila, uvjeti, rokovi…). Evo što smo saznali.
Tema ovogodišnjeg natječaja je KAD ZATVORIM OČI. Odabrana priča mora odgovarati temi, mora sadržavati od 8 do 14 ilustracija, uključujući i naslovnu temora biti oblikovana prema kamišibaj principu, a to znači da se na prednjoj strani lista nalazi ilustracija, a na poleđini tekst, sadržajno povezan s ilustracijom koju publika gleda. Tehnika izrade ilustacija je slobodna. Tekst mora biti napisan na računalu i sažet. U priči moraju biti zastupljena najmanje četiri jezika. Svaka riječ ili rečenica na jeziku koji nije hrvatski mora biti prevedena na istom papiru (na dnu stranice uz imenovanje jezika ili narječja). U zagradama je poželjno navesti i izgovor. Priča može biti bilo koja (autorska, ona koju izmisle djeca, poznata…), a strani jezici mogu se pojaviti samo jednom riječju. Slijedom svega navedenog trebalo je zadovoljiti temu, odabrati priču, jezike na kojima će se pripovijedati, izraditi ilustracije (zbog kojih se i subotom dolazilo u školu), razraditi ideju i način iznošenja priče te krenuti na pripovjedačko putovanje. Dugo smo promišljali o odabiru priče, a onda je ona sasvim „slučajno“ pronašla nas. Dok su se u čitalačkom kutku prelistavale knjige, djeci se u rukama našla slikovnica naziva ,,Kraj bunara ljubavna se priča rađa”. Riječ je o slikovnici koja je autorski rad mojih nekadašnjih trećaša, sadašnjih srednjoškolaca s kojima sam sudjelovala u natječaju Narodnog muzeja. Tema natječaja bila je izraditi slikovnicu s motivima eksponata izloženih u prostorima Narodnog muzeja Zadar. Trebalo je posjetiti sve odjele NMZ-a i odabrati eksponate te ih povezati u zanimljivu priču. Predano smo na slikovnici radili dva mjeseca, a onda smo priču poslali na natječaj i osvojili nagradu, a nagrada je bila tiskanje slikovnice u više primjeraka. Priča počinje ovako: Još jedan dan u školi, ali ovaj nije bio kao ostali. Učiteljica je već pri ulasku u učionicu rekla da odložimo torbe, uhvatimo se za ruke i ZATVORIMO OČI jer vrijeme je za priču. Tada je sve postalo jasno, priča je pronađena. Pronađenu priču danima smo iščitavali promišljajući o likovima i događajima. Odabrali smo jezike na kojima ćemo je pripovijedati. Uz hrvatski jezik, kao temeljni, priču se pripovijedalo na francuskom, engleskom, njemačkom, talijanskom i ruskom jeziku, a koristili smo i čakavsko narječje. Radilo se punom parom, predano i sa žarom da se priču što bolje dočara i iznese. Priču smo malo izmijenili i prilagodili razrednom bilu te smo joj promijenili naslov koji je sada glasio Ljubav sve pobjeđuje. Priču pripovijedaju dva mitska bića u Etnološkom odjelu Narodnog muzeja nakon što su izašli iz sumpreša (glačala). Zovu se Etnio (ime je dobio po Etnološkom odjelu) i Stoša (ime je dobila po zaštitnici našega grada, sv. Stošiji). Posebno nas je veselilo što smo u pripovijedanje uključili i Sašu, novog učenika u razrednom odjelu, koji je dijelove priče pripovijedao na svom materinskom jeziku, ruskom.
Budući da je ovo bilo naše prvo iskustvo s Višejezičnim kamišibajem, s oduševljenjem smo dočekali rezultate natječaja saznavši da smo osvojili drugo mjesto u kategoriji vrlo uspiješnih radova. Žiri u sastavu triju stručnjakinja za kamišibaj, Ive Nemec, specijalistice dramske pedagogije, Nikoline Manojlović Vračar, nagrađivane ilustratorice i slikarice te Vere Pfaff, specijalistice kulturnog menadžmenta i društvenih inovacija, ocjenjivao je radove prema kriterijima inovativnosti i originalnosti, kvalitete teksta, korištenja stranih jezika, praćenja “zakonitosti” kamišibaja , kreativnosti ilustracija te pripadnosti temi.
Veselimo se mogućnosti sudjelovanja i iduće godine te s nestrpljenjem iščekujemo novu temu. U pripremi priče su nam, pružajući kolegijalnu podršku, pomogle učiteljice engleskog, njemačkog, talijanskog i francuskog jezika, Andreja Sutlović, Marijana Vrkić i Irena Ćorić.
Ovim se projektom potiče djecu na kreativno izražavanje i na ljubav prema materinjem jeziku i narječju te senzibilizacija prema drugim jezicima i kulturama, stvara se pozitivan stav prema čitanju i književnosti, prema likovnoj umjetnosti i glazbi, potiče se inkluzija, jačaju se komunikacijske vještine i međugeneracijska solidarnost.
Poveznica na priču:
https://youtu.be/iUfkCkgE9Ow – Ljubav sve pobjeđuje
Autor: Nina Dokoza
